Malo je poznato da je na današnji dan, 10. siječnja, davne 1878. godine rođen Marijan Matijević, poznatiji pod nadimkom ''Junak iz Like''. Rijetki znaju da je bio najjači čovjek na svijetu.

Marijan je rođen u zaseoku Duboki Dol, u vrletima Velebita. Otac Franjo bio je šumski radnik, a majka Ika (rođena Krpan) domaćica. Spominje se čak sedmnaestero njihove djece, no nisu sva prezivjela. Kuću su imali u selu Grab, tri kilometra od Gračaca prema Kninu na predjelu zvanom Mrtve Bare. 
Težak život u tadašnje doba u Lici natjerao je Marijana da od rane mladosti radi teške fizičke poslove. Sjećam se priča starijih ljudi iz tog kraja kako je Marijan radio na pruzi i da jedini nije mogao gurati kolica tucanog kamena. Bilo kako bilo Marijan je završio u Njemačkoj na radu pa je tako došao u priliku da u Berlinu odmjeri snage sa tada najjačim hrvačem Hugom Weberom. Sve je bilo dio cirkuske predstave, a nagrada je bila 500 zlatnih njemačkih maraka. Nakon nekoliko minuta nakon što su se uhvatili u koštac (ili kako Ličani običavaju reći: ''u ključ'') moćni Weber je pao, a na usta mu je šikljala pjena. Bio je to početak Marijanove bogate karijere tijekom koje je izvodio nevjerojatne demonstracije svoje snage.Spomenimo neke:  

1.) U New Yorku, u luci rukama je povukao dva trgovačka broda povezana konopom,

2.) Golim rukama je držao zrakoplov u polijetanju. Za zrakoplov je bio privezan konopac, pilot je pritiskao papučicu gasa, a Marijan, primivši konop rukama, nije mu dopustio da se mrdne s mjesta.

3.) Dopuštao je da na njega stave 600 kilograma težak kamen te da ga nosio dok ga macolama ne razbiju.

4.) Fosne od osam centimetara lomio je rukama na glavi.

5.) Rukama je savijao željezo, koje pojedinci nisu mogli ni nositi.

6.) Hrvatski Samson, kako su ga prozvali, držao je jednu bačvu piva od 50 litara u zubima, a drugom je, također od 50 litara, udarao po onoj prvoj dok obruči ne popuste i ne poteče pivo.

7.) U SAD-u postoje fotografije kako dva konja potpomognuta s 20 ljudi bezuspješno pokušavaju rastaviti Marijanove ruke.

8.) Marijan je zubima savijao željezni novac kao žvakaću gumu.

9.) Prstima je derao špil od 80 karata.

10.) Bocu šampanjca ili piva nikad mu nije otvorio konobar jer je laganim stiskom prstiju drobio grlo. 

11.) Imao je toliko snažna pluća da je iz lonca od pola litre srebrni novčić mogao
ispuhati kao papirić. 


Nakon što su se i svojim očima uvjerili u Marijanovu snagu članovi kluba “Atletion Comision” dodijelili su mu zlatnu kolajnu s natpisom „The World Strongest Man“ – najjači čovjek na svijetu. Osim tog priznanja Matijević je osvojio brojne nagrade i medalje. Poznata je ona posljednjeg turskog sultana koju mu je osobno, svojom rukom dodijelio sam sultan Abdulah Hamid II u Carigradu. Bio je jedini kršćanin na carigradskom dvoru koji nije pao na koljena pred sultana te taj čin objasnio time „da se klanja samo onome tko je jači od njega“. 

Na jednoj velikoj priredbi u SAD-u voditelj predstave ga je najavio kao „najjačeg Austrijanca“, jer je tada Hrvatska bila u sastavu Austrougarske monarhije. Marijan ga je ispravio i rekao: „Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“. 

Osim nadimka Hrvatski Samson često su ga zvali I Herkul zlatnog srca iz razloga što je novac koji bi osvojio I zaradio nastupima uglavnom davao siromašnima I u dobrotvorne svrhe. Sebi I svojoj obitelji ostavljao je tek koliko im je bilo potrebno za skroman život. Tako svjedoci vremena govore da bi Marijan po povratku s turneje najprije došao u dućan i podmirio dugove svojih susjeda. 

Tajna njegove snage navodno je bila u dvostrukoj koštanoj ovojnici, tj. rijetkom genetskom poremećaju. Bio je čovjek velikog apetita pa je bez teškoća za ručak mogao pojesti 4-5 kilograma teletine, a navodno je jednom zgodom u Gospićkoj gostionici pojeo cijelo pečeno janje. 

Umro je 23. prosinca1951. u Zagrebu u 74. godini života od upale pluća i poodmaklog dijabetesa, a pokopan je na mjesnom groblju u Županji gdje je i živio.